Zahvaljujući tehnologiji koja je sve dostupnija i jeftinija, fotografski zanat, ali i , slobodno možemo reći i umetnost - širi se neverovatnom brzinom.
Ako imamo u vidu i popularnost društvenih mreža koje su deo svakodnevice ogromne većine savremenih ljudi, posebno Instagrama, jasno je koliko je fotografija danas - jednostavno važna stvar.
O tome kako fotografija utiče na svakodnevicu jednog mastera defektologije, koliko može da ispuni dan, pa i život, za Ogledalo Srbije, razgovarali smo sa Marijom Stojanović.
Marija na svom profilu na Instagramu , na kome deli fotografije koje su uglavnom njene impresije predelima sa čestih putovanja, ima veliki broj pratilaca što pokazuje koliko je interesovanje i za ovu vrstu kreativnog prikaza, imajući u vidu da je u toku ekspanzija deljenja materijala koji, sa pravim smislom za kadar - nemaju mnogo dodirnih tačaka. Više ih imaju sa Fotošopom, filterima, estradom...
1. Po profesiji ste defektolog, sto se možda baš i ne uklapa u umetnost fotografisanja. Koliko je to u stvari važno i da li na bavljenje fotografijom gledate samo kao na hobi ili nešto više?
-Mislim da nije važno, fotografija je pre svega trenutak i kreativnost, a i mozda stvar raspolozenja i karaktera. Trenutno je to samo hobi, mada sam imala par veoma uspesnih foto-sešna, što mi je negde dalo samopouzdanje da će hobi možda uskoro prerasti u nešto više, što bih jako volela.
2. Koliko dugo beležite aparatom prizore koji Vam izazivaju pažnju i kako je sve počelo?
-Rano sam počela da putujem i uvek nosila sa sobom aparat, čak i sad kad pogledam neke fotografije od pre 15 godina, vidi se da sam i tad obraćala pažnju na kadar, ali nisam toliko pridavala značaj tome. Sada su mi fotografije poprimile možda neku ozbiljnost u kadrovima. Ali moram da priznam da, od kako sam počela da koristim Instagram više obraćam pažnju na kadar, svetlo, ugao, boje... A sa tim je krenulo i deljenje mojih fotografija na profilima koji imaju veliki broj pratilaca i pozitivni komentari ljudi kojima je fotografija i profesija.
3. Šta Vam više leži kada je fotografisanje u pitanju - pejzaži, priroda, arhitektura, ljudi ili nešto drugo?
-Od navedenog najviše volim prirodu i arhitekturu, mada mi je fotografisanje enterijera možda najveći izazov i velika želja. Mislim da bih se najviše pronasla kao fotograf enterijera.
4. Na koje fotografije ste posebno ponosni? Vodite li evidenciju o tome koliko fotografija ste do sada snimili?
-Na fotografiju sa Bleda. Ta fotografija je prava bajka, bila je magla koja se fenomenalno uklopila u kadar brodića u pokretu, i zamka na ostrvu.
Jedna od posebnih fotografija...
-Ponosna sam i na fotografiju moje bratanice koju sam inače fotografisala telefonom, ali koja je jedna od meni omiljenijih, jer predstavlja čistu sreću i lepotu.
Ne vodim evidenciju, mislim da je to danas nemoguće jer toliko puta možete škljocnuti u minuti. Na Instagramu ih ima oko 1.300 ali ima i nekih čije će vreme tek doći.
5. Sta Vam je obično inspiracija da pokupite aparat i izađete da slikate?
-Za sada me najviše vuče taj osećaj koji imam dok šetam i fotografišem, veoma me opušta. Ali kada je baš reč o inspiraciji, onda je to definitvno jesen i njene boje, jesenji zalasci sunca koji si po meni najlepši, pogledi na grad kao i kafići sa lepim enterijerom.
6. Koliko koristite filtere i obrade fotografija, i mislite li da sa danas moderna fotografija sa svim tim pomagalima promenila na bolje ili na gore?
-Ne volim filtere, ima dosta ljudi koji na, konkretno, Instagramu koriste filtere i nekima to bas dobro ide. Sve je stvar ukusa ili nekog možda ličnog pečata, ali ja volim čiste fotografije tj. volim da se fotografija ne razlikuje mnogo od toga sta je fotografisano. Dolazi u obzir baš sitna obrada oko svetla ili dodavanje boja ali ništa drastično.
Što se tice moderne fotografije i promena mislim da zavisi opet od stila fotografa, meni su prijatniji fotografi koji više obraćaju pažnju na kadar nego na obradu fotografije. Jer ipak za dobru fotografiju, po mom mišljenju i ukusu, bitniji je dobar kadar nego bila šta drugo.
Bled kao velika inspiracija
7. Činjenica je da danas skoro svi fotografišu sve, najviše zbog raširenosti upotrebe društvenih mreža. Da li zaista svako može biti fotograf danas? Šta je najvaznije da bi kadar bio idealan (po Vašem mišljenju)?
-Mislim da ne mogu baš svi biti fotografi, mada zavisi i šta tražite i želite, ali da je autentičnost najbitnija, mora vas nešto razlikovati od drugih.
Kadar je možda najteži deo fotografije, ali da je dobar kadar pitanje talenta ali i iskustva. Tako da mislim da se deo kadra uči, bar kada su u pitanju idealni kadrovi :)
Autor: Maja Stojanović